Ovo su najraširenija sujevjerja među Bošnjacima kojih se, podhitno, treba otarasiti

Ovo su najraširenija sujevjerja među Bošnjacima kojih se, podhitno, treba otarasiti
Jedno od prvih vjerovanja koje islam usađuje u duše svojih sljedbenika jeste činjenica da je ovaj kosmos i sve što je u Njemu, stvorio Jedan i Jedini, Svemogući i Apsolutni Gospodar, Allah dž.š.

Prva velika odstupanja od Božijeg zakona na Zemlji desila su se u doba poslanika Nuha, a.s., kada su ljudi iz njegovog naroda počeli praviti spomenike i kipove svojim umrlima, koje su počeli smatrati ”dobrim i odabranim ljudima”. Šejtan ih je kasnije zaveo pa su te iste počeli obožavati mimo Allaha, uzimajući ih za posrednike.

Kod raznih naroda u svijetu, vremenom se, u nedostatku znanja o pravoj i ispravnoj Allahovoj vjeri, povećavao i širio broj raznih praznovjerja (sujevjerja), koja su bili u potpunoj suprotnosti i sa samom Božijom objavom, ali i sa samim razumom.

U ovom tekstu navešćemo neka od pogrešnih uvjerenja i praznovjerja koja su bila ili su još uvijek prisutna među ljudima na Zemlji.

Vjerovanje vračarima i proricateljima je grijeh

Islam jasno zabranjuje vračanje i proricanje sudbine. Ta zabrana je jasna i nedvosmislena. Međutim, ona se odnosi ne samo na one koji čine takve rabote i na račun njih se bogate i druge obmanjuju, već se odnosi i na one koji žele posjećivati takve varalice i griješnike. Onaj ko ode proricatelju i vračaru pa povjeruje u ono što mu je rečeno, zanijekao je ono sa čim je došao Muhammed, a.s. Ovako kaže sam Muhammed, a.s., u jednom hadisu i time eksplicite zabranjuje svaki vid pridavanja pažnje takvim ljudima.

Vješanje zapisa, amuleta i privjesaka

Ova praksa bila je prisutna stoljećima među raznim narodima. Šejtan je na ovakav način varao u vjeru neupućene. Lagao ih je da se nošenjem raznoraznih privjesaka i amuleta, stiče Božija naklonost i zaštita. Međutim, islam tvrdi suprotno. Stiče se grijeh i mogućnost odlaska u vode širka. A širk (pridruživanje bilo koga Allahu ravnim) je neoprostivi grijeh.

Ženidba između dva Bajrama

Jedno od najraširenijih sujevjerja na prostorima Balkana, koje je u velikoj mjeri prisutno i kod onih koji redovno čine sedždu Allahu, jeste da nema ženidbe, niti udaje između dva Bajrama, aludirajući na vrijeme između ramazanskog i kurbanskog Bajrama, a upravo je tu smješten mjesec ševal. Tvrde da se ”ne valja” vjenčavati tada. Jasno je da je ovo jedno od predislamskih vjerovanja. Islamska obaveza je svima kod kojih se zadržalo ovakvo vjerovanje da ga se otarase i oslobode njegova tereta. Oni koji su prispjeli za ženidbu, odnosno udaju, ne trebaju obraćati pažnju na ova sujevjerja, nego se ženiti i udavati onda kada steknu uslove za to. Allahov Poslanik, s.a.v.s., oženio je Aišu, r.a., u mjesecu ševalu (između dva Bajrama).

Sujevjerja vezana za određene dane

Mnogo je predanja koji se pripisuju Allahovom Poslaniku i navode se bez ikakvog seneda, bez imena hadiski zbirki u kojima se nalaze i učenjaka koji ih navode. U jednom predanju, recimo za subotu kaže se da je subota ”dan nevolja i nezgoda. Taj dan je zabranjeno: sječenje noktiju, šišanje, brijanje i sastajanje sa ženom.“ I za ostale dane postoje izmišljene i lažne predaje kojim neznalice udružene sa šejtanom ljudima otežavaju živote i samu vjeru čine opterećujućom i nelogičnom.

Kucanje u drvo radi sreće i berićeta

Slobodno se može reći da je ovo jedan od najraširenijih vidova sujevjerja. Prakticiraju ga i muslimani i nemuslimani. Ovo se zasniva na starom vjerovanju po kojem su bogovi živjeli u drveću koje je raslo po šumama. Kada bi neko dolazio da moli nekog od tih bogova za nešto, ritual je zahtjevao da najprije dodirne koru drveta. Ako bi mu se ta želja kasnije ispunila,on je ponovo dolazio do istog drveta da kucne u njega. Ovo je bila poruka bogu da je molba urodila plodom, a istovremeno gest zahvalnosti za uslišenu molbu.

Kada se kod muslimana komentariše neka dobra situacija ili povoljan preokret u životu, onda se kaže: mašallah, naravno bez kucanja u drvo. Uzvišeni Allah je rekao: “A zašto nisi, kada si u vrt svoj ušao, rekao: Mašallah! – moć je samo u Allaha!“ (Kehf,39)

Prelazak crne mačke preko puta

Vjerovanje u crnu mačku kao simbol zla i loš znak nastalo je u vrijeme mračnog Srednjeg vijeka, i to u Španiji, za vrijeme zloglasne krstaške inkvizicije. Tada su, pod patronatom i odobrenjem katoličke crkve, na lomači pogubljene mnoge žene, a zajedno sa njima spaljivane su i mačke koje su prethodno zatvarane u korpe od pruća. Zbog svoje vitke građe, mačke su povezivane sa Venerom, Grčkom boginjom ljubavi i erotizma, što je crkva u ono vrijeme smatrala grijehom.

Vjerovanje da mačka ima devet života potiče još od starih Egipćana, koji su obožavali mačke. Oni su se divili njihovoj vitalnosti i sposobnosti da prežive pad sa velike visine, pa je iz toga proisteklo vjerovanje da mačke imaju devet života. Također, dovodili su je, kao predmet obožavanja, u vezi sa njihovim tadašnjim Trojstvom, koje su činili Majka, Otac i Sin.Tri puta tri, bio je najviši izraz iskazane časti, pa je tako stvoreno vjerovanje da mačka ima devet života.

Potkovica i djetelina sa četiri lista kao znakovi sreće
Među ljudima postoji izvjestan broj i dobrih znakova za koje se vjeruje da donose sreću. Mnoge muslimanske kuće ili automobili okićeni su ovakvim znakovima, a sve zarad sreće i bereketa. Rog i potkovica mogu se vidjeti na mnogim muslimanskim kućama.
Vjerovanje da potkovica donosi sreću potiče od vjerovanja u simbol polukruga i Mjesečevog srpa. U ranijim religijama vjerovalo se da polukružni oblik posjeduje magijske moći i sposobnost zaštite. U antičkom Jukatanu, hramovi su građeni tako da su imali ulazno stepenište i prijem u obliku polukruga, a slična praksa je bila i u Španiji. Ruševine Stonohedža također pokazuju da su Druidi (starokletski sveštenici), koji su obožavali sunce, gradili mjesto za molitve polukružnog oblika. Tokom srednjeg vijeka, crkva i javne zgrade imale su prozore i mnoge detalje na fasadama u obliku polukruga, jer je postojalo vjerovanje da ovaj oblik štiti od zlih sila. Stari Grci su konje počeli potkivati u četvrtom stoljeću. Pošto su konji u to vrijeme smatrani svetim životinjama i njihove potkovice su smatrane predmetima koji donose sreću. Zbog toga nije nikakvo čudo što su stari Grci i Rimljani držali potkovice zakucane u zidove ili iznad vrata kako bi im donosila sreću i štitile ih od zla.

Do današnjeg dana se zadržalo vjerovanje da potkovice donose sreću. Mnoge djevojke prilikom udaje nose potkovicu na vjenčanju. Pozicija potkovica okačenim u kućama je veoma bitna. Naime, šiljci moraju biti okrenuti prema gore kako se sreća ne bi preljevala.

RECEPT ZA UKUSNE I PREDOBRE NOVOPAZARSKE MANTIJE!

Djetelina sa četiri lista smatra se jednim od svetih predznaka. Postoji nekoliko legendi koji prate ovu biljku. Jedna od njih je da je Hava ponijela sa sobom djetelinu sa četiri lista kada je napuštala Raj. Također, stari Druidi u Engleskoj su vjerovali da djetelina sa četiri lista ima magijska svojstva. Jedno od tih vjerovanja svodila se na to da svako ko je pronađe, dobija mogućnost i sposobnost da vidi zla bića kao što su vještice i đavoli te da ih tako može izbjeći.

Sretnim insektima se smatraju, između ostalih, leptir, bubamara i pauk.
Ova praznovjerja su puna mitova koji se oštro suprotstavljaju čistom islamskom monoteizmu.

(akos.ba)
Slika: Bašta Balkana